Za profesionalce i ustanove

Razni edukativni materijali, korisni alati i smjernice

Na ovim stranicama možete naći više informacija o tome kako organizirati palijativnu skrb, razne edukativne materijale, te paket alata koji će vam pomoći u uspostavljanju palijativne službe u bolnici.

Kutija menadžerskih alata za uspostavljanje palijativne službe u bolnici

Ovaj paket dokumenata zamišljen je kao kutija alata (eng. toolkit) potrebnog za uspostavljanje palijativne službe u bolnici. Glavni sadržaj paketa čine obrasci potrebni za sveobuhvatnu procjenu i praćenje potreba palijativnog pacijenta (11 kom.), kliničke smjernice (7 kom.), te edukativni materijali za pacijente i obitelji (4 kom.).

Prvi dokument koji treba upotrijebiti jest Ček-lista za palijativu u stacionarnim ustanovama. Svrha ček-liste jest snimanje postojećeg stanja palijative u bolnici (kadrovski, tehnički i organizacijski kapaciteti), te planiranje budućeg razvoja u tri razvojna koraka.

Redoslijed korištenja preostalih „alata” iz ovog paketa ovisit će o planu sačinjenom pomoću ček-liste. Popis dokumenata možete vidjeti OVDJE, a dokumente možete preuzeti s vaše desne strane.

Pilotski projekt Ministarstva zdravlja pod radnim nazivom „Bolnica prijatelj palijative“
KB Dubrava – Bolnica prijatelj palijative

Pilotski projekt Ministarstva zdravlja pod radnim nazivom „Bolnica prijatelj palijative“ koji se provodi u KB Dubrava uspješno je završio prvu fazu. Projekt se sastoji od tri faze: prva je faza izrade modela palijativne skrbi u bolnici i „kutije s alatom“ (eng. toolkit) za pokretanje bolničke palijativne službe, potom faza implementacije modela, i na kraju faza standardizacije. Iako u svijetu postoji više uspješnih modela palijativne skrbi, takvi modeli ne mogu se jednostavno prekopirati, već se moraju prilagoditi lokalnim okolnostima: postojećem modelu zdravstvene skrbi, kulturnim obilježjima, ali i geografskim osobitostima. Primjerice, model koji uspješno zadovoljava potrebe palijativnih pacijenata u velikom gradu neće biti koristan u slabo nastanjenoj seoskoj sredini ili na otoku.

Što ovdje uopće znači model?
Model palijativne skrbi sastoji se, kao i bilo koji model, od sastavnih dijelova i odnosa među njima. Sastavni dijelovi su, primjerice, ustanove (bolnica, ustanova za zdravstvenu njegu u kući, crkva, udruženje volontera). Odnosi među sastavnim dijelovima uređeni su različitim pravilima postupanja i komuniciranja. Takav način rada omogućava da se pacijentove potrebe unaprijed predvide i zbrinu, umjesto da se o njima počne razmišljati tek kad se problem desi.

Primjerice, ako je pacijent nepokretan i ima zaležajne rane, onda će bolnička medicinska sestra zadužena za planiranje otpusta iz bolnice obavijestiti gradski centar za koordinaciju palijativne skrbi da treba pripremiti povratak pacijenta u njegovu kuću. Predstavnik centra posjetit će pacijenta u bolnici, kontaktirat će njegovu obitelj, te će utvrditi što sve treba da se pacijentu osigura što bolju skrb u kući. Ovisno o potrebama, centar će iz posudionice pomagala dobaviti poseban krevet i madrac za zaležajne rane, ugovoriti posjet volontera, obavijestiti pacijentovog obiteljskog liječnika i patronažnu sestru itd. Ili, ako pacijent trpi nepodnošljive bolove koje njegov obiteljski liječnik ne može suzbiti, liječnik će prema unaprijed učinjenom dogovoru nazvati bolničku ambulantu za liječenje boli da hitno primi tog pacijenta.

Kako smo gradili model?
Kao predložak je poslužio britanski model palijativne skrbi, sigurno jedan od najboljih u svijetu. Britanski model smo kroz niz radionica ispitivali u „laboratorijskim uvjetima“, zadržavali ono što je kod nas primjenjivo, bilježili što nam nedostajemo da budemo poput Britanaca, i gradili ono što nam nedostaje. Počeli smo s malom jezgrom od dvije bolničke medicinske sestre, da bi ta jezgra s vremenom narasla poput grude snijega na više od trideset učesnika raznih struka. Među njima nisu samo liječnici i medicinske sestre, već i fizioterapeuti, dijetetičari, socijalni radnici, psiholog, duhovnik, pa čak i predstavnik udruženja volontera koji prema važećim propisima još uvijek nemaju pravo volontiranja u bolnici. Osim što pripadaju raznim strukama, sudionici pripadaju i različitim ustanovama: domovima zdravlja, ustanovi za zdravstvenu njegu u kući, gradskom centru za koordinaciju palijativne skrbi itd.

„Kutija s alatom“
Tako je na radionicama nastalo više desetaka „alata“ potrebnih za bolju skrb o palijativnim pacijentima. Svi ti „alati“ također su sastavni dio modela palijativne skrbi. Radi se o različitim kliničkim smjernicama, informativnim materijalima, brošurama za edukaciju obitelji kako da bolje skrbi za palijativnog pacijenta u svom domu, upitnicima za procjenu pojedinih potreba palijativnog pacijenta (medicinske, socijalne, psihološke i duhovne potrebe), ček-listama. Izradili smo, na primjer, uputu kako saopćiti lošu vijest. Poznato je, naime, da pacijenti vrlo slabo pamte što im je liječnik točno rekao, ali zauvijek pamte način kako im je to rekao.

Što će se konkretno pacijentima osigurati u okviru pilot projekta u odnosu na postojeću praksu?
Palijativni pacijenti bit će smješteni u sobama koje su više nalik njihovim kućama: sa zavjesama, cvijećem, ali i naslonjačem za članove obitelji kojima će uz posebnu propusnicu biti omogućeno da u bilo koje doba dana i noći dođu u posjet i ostanu koliko god žele, pa čak i da prespavaju u sobi pacijenta. Također, mogu mu po volji donositi hranu i napitke od kuće, pa čak i alkoholna pića. Ako je neizlječivi pacijent oduvijek volio popiti malo vina uz objed, zašto mu pod kraj života uskratiti tu sitnu radost samo zato što mora ležati u bolnici?

Bolnica će uz pomoć centra za koordinaciju palijativne skrbi osigurati da premještanje palijativnog pacijenta u njegovu kuću bude što neosjetnije i jednostavnije, ali i da povratak bude jednako neosjetan i za njega, i za njegovu obitelj.

Koje odjele obuhvaća pilot-projekt, te koliko će pacijenata i osoblja biti uključeno?
Palijativna skrb je prije svega jedan način poimanja skrbi za pacijenta, i način ponašanja. Zato će u drugoj fazi projekta biti postupno obuhvaćeni svi zaposleni u KB Dubrava. Svi oni dobit će edukaciju o palijativnoj skrbi primjerenu njihovom poslu – od zdravstvenih radnika koji rade neposredno s palijativnim pacijentima, pa do noćnih čuvara koji će noću otvarati vrata članovima obitelji koji dolaze u posjet i moraju znati kako da se ophode prema njima.

Najprije ćemo uključiti onkološke pacijente, a kasnije i sve ostale pacijente kojima je to potrebno. Kriterij uključivanja u palijativnu skrb nije dijagnoza, već pacijentovo stanje.

Koliko će pilot projekt trajati, te koji se ishodi očekuju?
Prva faza trajala je dva mjeseca, i u njoj je nastao čitav niz „alata“. Druga faza nije definirana vremenom, već ček-listom, to jest popisom promjena koje moramo uvesti, znanja kojima moramo podučiti sve uključene u projekt, i ishoda koje moramo postići. Kad se pacijenti budu osjećali u našoj bolnici kao da su kod kuće, a kod kuće se osjećali kao da su u bolnici – onda ćemo znati da smo dobro obavili svoj posao. Predviđamo da će nam trebati oko pola godine da ispunimo 90% zadataka s našeg popisa promjena.

Kakvi su organizacijski i financijski zahvati bili potrebni da se pilot-projekt provede?
Jedina investicija bila je prenamjena jedne male prostorije u tzv. „tihu sobu“. To je prostorija u kojoj se palijativni pacijent, član njegove obitelji, ili pak zdravstveni radnik koji radi s palijativnim pacijentima, može povući da nasamo razmišlja, moli, tuguje ili plače, onoliko vremena koliko mu je potrebno. Bolnica je takvo mjesto da naprosto nigdje ne možete biti nasamo sa sobom. Tiha soba služi i kao interkonfesionalni prostor, za vjersku praksu drugih vjeroispovijesti osim katoličke, dok bolnička kapela postoji već niz godina.

U prvoj fazi nije bilo većih organizacijskih zahvata jer nisu bili niti predviđeni. Prva faza imala je svrhu upravo da osmisli te zahvate.

Dosad su onovana su dva tima, sestrinski i liječnički tim za potporu palijativi. Ovi timovi neće skrbiti za palijativne pacijente, već će biti stručna i psihološka potpora za djelatnike koji rade s takvim pacijentima, ali ne samo bolničke djelatnike, već i sve vanbolničke s kojima smo razvili suradnju u prvoj fazi projekta. Iako radimo u raznim ustanovama, mi sad činimo jedan jedinstveni tim i tako se osjećamo.

U drugoj fazi osnovat ćemo najprije ambulantu za liječenje boli, a kasnije i centar za palijativnu medicinu. U tom centru će se pomoć i holistički pristup omogućavati ne samo palijativnim pacijentima, već i njihovim obiteljima: dobit će edukaciju i pisane upute kako da bolje skrbe za svog teško bolesnog člana, dijetu i upute o prehrani pacijenta, informacije o njihovim pravima i kako da ih ostvare, kao što je to pravo na tuđu pomoć.

Osim toga, za palijativne pacijente uspostavit će se tzv. brza traka, to jest, način rada u kojem će ih se poštedjeti svakog čekanja. Pacijent na kraju života nema vremena za čekanje i u našoj bolnici bit će toga pošteđen. Ako smo nešto naučili tokom rada na ovom projektu, onda je to da kad medicina više ne može izliječiti, preostaje mnoštvo načina da pomognemo pacijentu.

Video materijali

Priprema za supkutanu infuziju

Postavljanje supkutane infuzije

(snimljeno u SB Popovača)